Tesla,
evo ja znam da je Goran s foruma imao ekstruziju L5S1, bio prije više od godinu dana kod Peharca i još uvijek nije operiran, a ne pije ni analgetike...rekao mi je da se sporo ali uporno oporavljao, da pliva i vježba i da je dobro. Rijetko je na forumu a baš bi mi bilo drago da podijeli svoja iskustva.
Evo što mi je napisao kao odgovor na moj post u ožujku, da ne tražite po starim postovima:
"Katarina,
imamo sličnu dijagnozu - kod mene je to ekstruzija L5/S1 + lagane protruzije L3/L4/L5. Isto kao i Davor i Joško i ja sam bio kod Peharca, skoro tri tjedna, ali za razliku od njih nisam poslije išao na operaciju. Što ne znači da neću. Ali ne još ;-)
Meni se stanje polaaaako, ali sigurno popravljalo. Lasegue je skroz nestao, čak je ova "bolesna" noga postala pokretljivija od "zdrave". Prošlo je nešto više od godinu dana od pojave prve akutne boli, a odprilike baš u ovo doba godine sam bio na terapiji kod Peharca. Stanje i dalje nije savršeno - ponekad osjećam "težinu" i umor u lumbalnom dijelu, ali s tim se da normalno živjeti i raditi, pitanje je bi li i s operacijom bilo bolje. Vježbam i dalje redovito, pauzu na poslu iskoristim za 20-tak min vježbanja i istezanja. Plivam tri puta tjedno po sat vremena, skupi se tu 2,5-3km. Kad stignem vozim bicikl... Ove zime sam čak i skijao. Znači skoro u normali.
Hoću reći, Peharec ili operacija, jedno ne isključuje drugo. Kad sam bio kod Peharca zajedno samnom su na terapiju išle i dvije gospođe _nakon_ operacije. Svi smo mi slučaj za sebe i ne znači ništa ako je nekom pomoglo ovo ili ono - u pozitivnom, ali i u negativnom smislu."
evo da se ja javim kao slucaj koji je uspio bez operativnog lijecenja sanirati ekstruziju l5-s1. svi su mi govorili hitno pod noz, ali eto ja sam htjela probati prvo na druge nacine. dokle ce moci, ne znam ni sama, ali sad je stabilno

.
s terapijama sam zavrsila prije nekih mjesec dana, osjecam se dosta dobro. nemam poteskoca s bolovima u ledjima, jedino tu i tamo osjecam lagane trnce kad sam duze u istom polozaju, i kad je promjena vremena osjetim tu i tamo neko sijevanje kroz nogu gdje je prije bila velika bol. ne pijem nikakve lijekove osim b kompleksa i minerale kao dodatak prehrani. pocela sam i raditi, posao je sjedeci i vezana sam za kompjuter, plus udaljen mi je posao, pa moram voziti svaki dan. nije toliki problem koliko sam mislila da ce biti. ustanem se i prohodam koliko mi posao dozvoljava. vise sam se odvikla od rada i tolikog sjedenja, pa osjetim umor, ali ne i bol

jedino ponekad neko zatezanje, ali prodje cim promijenim polozaj.
e sad, tko moze znati sta ce biti. disk je i dalje u kanalu, ali ne pritisce zivac. moze me opet sutra zaboliti, a ne mora godinama. vjezbam koliko mi vrijeme dopusta. i hodam, ali ne pretjerujem.
nadam se samo da ce potrajati.
pozdrav svima novima, i nadam se da ce vam biti bolje. uvijek ima sanse za bolje. pa bilo otici na operaciju ili to rijesiti na konzervativan nacin.
sad ide i ljeto, pa malo i more i plivanje... javljat cu vam se s vremena na vrijeme tek da znate idem li na bolje... ili tko zna gdje

sretno svima!