Opravdanost operacije ukoliko nema neurološkog deficita

[davor]

Pantaghana,

malo si mi kontradiktorna, u isto vrijeme govoriš da si šetala 6 km i primala morfij protiv bolova, nisam stručnjak, ali mi to nikako ne ide skupa...ili je možda teška akutna faza započela 15 dana prije operacije?

[pantaghana]

Da, upravo to. 10 dana prije operacije je pocela ta teska akutna faza, prije toga par dana laganijih bolova. Dakle, 15 dana prije operacije me nije boljelo i mogla sam hodati 6km bez problema.

[uriel]

Ja isto mogu pješačit tri-četri kilometra ,ali uvjek kratkim korakom i šepajući.A inače i prije hernije sam išao u teretanu ,radio vježbe za kralježnicu,redovno spavao, kvalitetno se hranio...pravi asketa .Od nas tridesetak u firmi bio sam u najboljoj formi,čak i od dečki po deset godina mlađih od mene .Sad sam se malo ispuhao i omekšao,ali i dalje ne izgledam zapušteno. Ali eto moja akutna bol je prošla, ali ne mogu se sageti,s mukom se obuvam,a magnetska je pokazala kako kaže Davor "kolac"(ekstruziju) u moždini.Po nalazu trebalo bi mi biti deset puta gore,nemam neuroloških ispada,ne pijem nikakve ljekove, mogu sjedit par sati za računalom.I šta sada,kad ja želim trčati,raditi, klesati biti fizički aktivan, a onda sa zorom se javi podmukla bol i drži me do devet ujutro.Ali kao što sam rekao ,poslušat ću neurokirurga i ako on kaže pravac Zagreb na Traumatološku.
E i još nešto!
Jučer kupio sandale koje mogu obuti a da se ne savijam, a usput mi prodavačica utrpala veliku žlicu za obuvanje (cca 40 cm ).Ja odmah pitao ima li od metar i pol ,a ona da se to ne proizvodi.Eto možda naći kakvog stolara ,pa naučit praviti žlice za križoboljce .Možda bi i prošlo na e-buy-u 

[glagen]

a joooj, pantaghana, a joooj, neurokirurže. dali ste mi dobrano za misliti.

sad se trtaroš u meni još više ustrtario.  pogotovo što drugi put ovaj tjedan čujem da dva i dva nisu četiri u medicini.

ok, ja ne mogu prehodati baš kilometre, možda i ne toliko zbog boli koliko zato što mi je noga slabija pa me mišići zabole i umore se.

mene to boli već godinama, lai u granicama podnošljivog. jesenas sam preuređivala stan i teglila pakete pločica. ma nije bilo bezbolno, ali nosila sam ih. posljednjih mjeseci se to razbuktalo, pogotovo posljednja dva, tad se bol pojačala do besvijesti, a počeli su i ti neurološki ispadi.

ako sam bila na sto čuda, sad sam na dvjesto...

[Helena]

Da, upravo to. 10 dana prije operacije je pocela ta teska akutna faza, prije toga par dana laganijih bolova. Dakle, 15 dana prije operacije me nije boljelo i mogla sam hodati 6km bez problema.

Pa slijedeći neku logiku, stanje se vjerovatno pogoršalo prije operacije, i živac je oštećen takođe prije operacije, znači da je operacija učinila što se moglo, ali živac se ne može oporaviti... to je upravo ona vaga, "cost-benefit" koji spominje Neurokirurg... Ja bih u svom slučaju voljela operacijom preduprijediti mogućnost da bude gore. Jer navikla se jesam u devet godina, ali pomirila nisam, a stanje nikad ne može biti bolje, već samo gore. Sad je pitanje da si uradila operaciju 15 dana ranije, da li bi ti danas bilo bolje? Ne znam, samo razmišljam naglas...

[Katarina A.]

Uh, i meni ste opet dali za misliti...doduše, ja nisam probala koliko mogu šetati jer uglavnom imam neku svoju rutu od pola sata i to ne svaki dan, fizioterapeutica kaže da mi je pokretljivost dobra, da noga ima jačinu, lasegue negativan, a bolovi se jave ujutro nakon spavanja i popodne nakon vožnje i cijelodnevnog sjedenja s kratkim intervalima hodanja, nakon ketonala prođu bolovi za pola sata i onda mogu vježbati i hodati bez problema. I sad ne znam ni sama što činiti, jer me strah da bi ti bolovi ionako ostali, a dobro je dok prolaze s lijekovima...
Da su me prije tri mjeseca u fazi nepodnošljivih bolova zaustavili u bolnici ne bih razmišljala ni sekunde, a ovako kad sam uspijela nekako poboljšati stanje nisam više pametna što činiti.
Mislim da je osnovno to što kaže Neurokirurg da je najvažnija procijena koga i kada operirati, jer najbitnije je  da pacijentu ne bude gore...
I nekako mi se čini da je uspiješnost bolja kod onih koji nisu imali velike bolove i pili lijekove, kao što je Davorov slučaj, nego kod onih kod kojih se razvila ta neuropatska bol...

[Tesla]

Ja dans pricao sa jednim covjekom, on mi kaze da je 1975. operirao L3-L4 disk.  Tog covjeka duze vrijeme poznajem kao velikog fizickog radnika. Danas kada mi je rekao de je operirao kraljeznicu ja zin'o k'o pesh.
Kaze da poslije nikada nije imao problema i da je tesko dizao.

Pentaghana ko zana sta bi bilo da ti hitno nisu uradili operaciju. Žao mi je zbog tvog bola.

Uriel dobro došao. Podržavam te u odluci i ja bi isto uradio. Pored svog lošeg iskustva sa operacijom, nimalo se ne kajem sto sam pristao, jer sam bio svjestan da nema drukcijeg oporavka kod ovakve ekstruzije i prihvatio sam 10%-nu mogucnost priraslica. Trenutno stanje mi je mozda malo losije nego prije. Najveca sreca u svemu ovome je sto mi je data ponovna sansa i jedva cekam da u junu uradim reoperaciju.
Znam kakav je osjecaj poslije operacije i koliko mi je dobro bilo (mozda bolje nego Davoru), kada se vrate neke funkcije i nestane bol o cemu sada sanjam. Ali eto potrefi me tih 10%.

Nije mi  nijedan slucaj ekstruzije poznat da se netko oporavio bez opercije, ako netko zna nek nam napise.
A koliko ih ima da su se operaciom oporavili, na ovom forumu je malo, a u stvarnosti mnogo.

Glagen fataj se noza u ledja i nemoj se bojati.

Helena dobro dosla. I tebe podrzavam sto si odlucila da u Zagrebu pokusas rijesiti protuziju. Mozda se mogne sta rijesiti i bez klasicne operacije. Ako te sta zanima na neurohirurgiji u Sarajevu imam iskustva pa pitaj!

[Katarina A.]

Tesla,

evo ja znam da je Goran s foruma imao ekstruziju L5S1, bio prije više od godinu dana kod Peharca i još uvijek nije operiran, a ne pije ni analgetike...rekao mi je da se sporo ali uporno oporavljao, da pliva i vježba i da je dobro. Rijetko je na forumu a baš bi mi bilo drago da podijeli svoja iskustva.

Evo što mi je napisao kao odgovor na moj post u ožujku, da ne tražite po starim postovima:

"Katarina,
imamo sličnu dijagnozu - kod mene je to ekstruzija L5/S1 + lagane protruzije L3/L4/L5. Isto kao i Davor i Joško i ja sam bio kod Peharca, skoro tri tjedna, ali za razliku od njih nisam poslije išao na operaciju. Što ne znači da neću. Ali ne još ;-)
Meni se stanje polaaaako, ali sigurno popravljalo. Lasegue je skroz nestao, čak je ova "bolesna" noga postala pokretljivija od "zdrave". Prošlo je nešto više od godinu dana od pojave prve akutne boli, a odprilike baš u ovo doba godine sam bio na terapiji kod Peharca. Stanje i dalje nije savršeno - ponekad osjećam "težinu" i umor u lumbalnom dijelu, ali s tim se da normalno živjeti i raditi, pitanje je bi li i s operacijom bilo bolje. Vježbam i dalje redovito, pauzu na poslu iskoristim za 20-tak min vježbanja i istezanja. Plivam tri puta tjedno po sat vremena, skupi se tu 2,5-3km. Kad stignem vozim bicikl... Ove zime sam čak i skijao. Znači skoro u normali.
Hoću reći, Peharec ili operacija, jedno ne isključuje drugo. Kad sam bio kod Peharca zajedno samnom su na terapiju išle i dvije gospođe _nakon_ operacije. Svi smo mi slučaj za sebe i ne znači ništa ako je nekom pomoglo ovo ili ono - u pozitivnom, ali i u negativnom smislu."

[Jasna]

Ne mogu se u potpunosti sloziti s Davorom i reci da svi trebaju ici sto prije na operaciju. Ja sam operirana pred 10 mjeseci, nakon boli koja se jedino mogla ublaziti morfijem (dakle indikacija za operaciju).
Medjutim, otkad sam operirana, svako jutro se budim s boli i lijezem s njom. U kuku, nozi, ledjima. Dakle zivim vec 20 mjeseci s konstantnom svakodnevnom boli. A operirana sam i toga ne bi trebalo biti.

Ajoj, Panthagana, nisam znala da te i dalje boli. Žao mi je...reci, moraš li piti i tablete za bol?

[pantaghana]

Ne pijem tablete, prag boli mi je ipak velik   , ali dogodi se poneki dan kada me bas jako boli pa onda popijem tbl. Obicno je to kada ne mogu otici na bazen 2-3 dana uzastopce (jer sam na putu ili menga).
I nije to bol koja mi onemogucava kako-tako normalan zivot, ali je svakodnevno prisutna i nekada mi je stvarno puna kapa.
Voljela bih se jedno jutro probuditi i da nisam "pokocena" i da me nista ne boli!
A i da nisam bas toooliko ovisna o bazenu. Lijepo je to sto sam stekla naviku ustajanja u 5:20 i odlaska na bazen u 6, ali bi bilo lijepo znati da ako jedan-dva dana preskocim da to nece bas tako pogorsati moje bolove.
Evo sad idem uskoro planiram kod frendice u Zurich, i moje prvo pitanje je "da li imas blizu bazen?" Kada mi je rekla da ima i da je u njemu 28 stupnjeva, onda sam odlucila ici 
Isto tako predstavlja mi problem duga voznja, prije bi ja bez problema sjela u auto i otisla svojim u Split, od operacije putujem iskljucivo avionom.

No, stanje malo po malo ide na bolje. Vodim dnevnik i kada mi je tesko, kada mislim da ne napredujem, onda procitam sto sam napisala ranije, pa vidim da je ipak bolje.
Borba i samo borba!!  uz osmijeh na licu! Drugoga puta nema 

[Tesla]

Tesla,

evo ja znam da je Goran s foruma imao ekstruziju L5S1, bio prije više od godinu dana kod Peharca i još uvijek nije operiran, a ne pije ni analgetike...rekao mi je da se sporo ali uporno oporavljao, da pliva i vježba i da je dobro. Rijetko je na forumu a baš bi mi bilo drago da podijeli svoja iskustva.

Katarina hvala na odgovoru. Dobro je da sam napisao svoje misljenje pa sam stim i dobioo dgovor.
Steta sto se Goran ne pojavljuje na forumu da podijeli iskustva novi clanovima.

[Katarina A.]

Pantaghana, bit će sve dobro jer čim ne piješ tablete znači da ipak bolovi nisu takvi da ne možeš izdržati...vjerojatno postoji period oporavka koji je kod svakog individualan i važno je da ide pomalo na bolje...

[Helena]

No, stanje malo po malo ide na bolje. Vodim dnevnik i kada mi je tesko, kada mislim da ne napredujem, onda procitam sto sam napisala ranije, pa vidim da je ipak bolje.
Borba i samo borba!!  uz osmijeh na licu! Drugoga puta nema 

Nije ti loša ta ideja s dnevnikom, jer čovjek je sklon tome da se okupira sobom i fiksira na problem. Ako ipak primjećuješ da ti je kako-tako bolje, onda je to ipak veliki uspjeh i gledajući dugoročno, imaš razloga da vjeruješ i radiš na sebi. Imaš moju punu podršku!

[uriel]

Hvala Tesla na dobrodošlici.
I ja sam čuo za ljude koji su operirani i već godinama rade fizički posao kao i prije bolesti.Tako se i ja nadam da ću moći jednog dana raditi barem 70% posla koje sam mogao prije par mjeseci.A do tada sve je u Božjim i kirurškim rukama.

[herni]

Ali eto moja akutna bol je prošla, ali ne mogu se sageti,s mukom se obuvam,a magnetska je pokazala kako kaže Davor "kolac"(ekstruziju) u moždini.Po nalazu trebalo bi mi biti deset puta gore,nemam neuroloških ispada,

molim neura za mišljenje da li više puta spominjani "kolac", ako je trajan, tretira kao neurološki ispad tj. deficit ili samo "anatomski" problem? neuro, odmah se ograđujem od neispravne terminologije ali si me sigurno razumio.
primijetio sam da je to slučaj kod mnogih križoboljaca.

[Jasna]

Panthagana, ja se iskreno nadam da će ti svakim danom biti sve bolje, jer kada se sjetim sebe prvih godinu dana - slično sam se osjećala. Stalno me nešto boljelo jer sam jako bila skoncentrirana na osluškivanje svake, pa i najmanje boli. Onda sam jedan dan spontano potrčala za busom, skužila da se normalno mogu sagnuti, da mogu prohodati cijeli Jarun, itd....sve me to oslobodilo straha u kojem sam bila dok sam se "osluškivala" i donijela sam odluku da ću probati ignorirati sve to što osjećam, nastaviti s vježbanjem i nastojati normalno živjeti. Više nisam odbijala kave "jer ne mogu sjediti dulje od pola sata", iz istog razloga odbijati putovanja, itd. "Zadržala" sam samo to da više ne vozim, jer sam si umislila da bi mi noga mogla otkazati za vrijeme vožnje.
Jučer su bile pune dvije godine od kako sam operirana. Kada ne vježbam ili kada pravilno ne odvježbam, tu i tamo imam problema s nogom (osjećam slabost u stopalu), bolovima u mišićima koji se opuste ako ne vježbam ili počnu boljeti jer se zagrijavaju kad počnem opet vježbati, ali ja to sve shvaćam kao nešto što je normalno, jer ne moram više piti tablete i normalno živim i radim. Sada, kada me i nešto boli, ja prvo razmislim gdje sam zabrljala s vježbanjem ili jesam li nešto napravila što nisam smjela, primjerice teglila dvije pune vrećice iz trgovine. I sve u svemu, osjećam se dobro jer sada znam razlikovati zbog čega me nešto boli i kako to mogu riješiti. Iskreno se nadam da će i tebi biti tako.
   

[Helena]

upravo tako

Mislim da si malo pomijesala stvari vezano za KB Sestre Milosrdnice. Laserom se i dalje radi, a endoskop je zamijenjen METRx-om.

Onda vjerovatno jesam nešto pomiješala, ali iz čitanja sam dobila dojam da je na posudbi iz Njemačke bio laserski stup, kojim se radila laserska dekompresija diska (igla kroz kožu), a da su se operacije nastavile upotrebom METRx sistema, što ja kao laik mogu poistovijetiti s endoskopom (oprostit će mi stručna znanost), kojim se radi diskektomija?!. Molim vas da me ispravite kako bih bolje shvatila...

[poison lily]

Pozdrav svima
tjednima već čitam forum i eto me sad s vama. Moji problemi počeli su prije 10 godina i svi doktori odmahivali su rukom i govorili mlada si, visoka, normalno da te boli, nije ti ništa. 10 godina kasnije još uvijek odmahuju rukom, mlada si(ah, vrijeme je divno relativan pojam , visoka imaš degeneraciju kralježnice ali nije ti ništa. Otkud sad to?!Kakva degeneracija?!
Ja već godinama govorim da me boli, a oni nije ti ništa, samo zato jer nije bilo neurološkog deficita.
 Zar je postojanje neurološkog deficita jedini kriterij za pomoć u Hrvata?