GSM
Gost
|
 |
« : Siječanj 17, 2009, 16:23:56 » |
|
Ima 46 godina i dugogodisnje proleme sa kralješnicom. Po zanimanu sam upravni referent i cijeli radni vijek od 27 godine sam provela na sjedecem radnom mjestu,a probleme sa kralježnicom sam pocela osjecati prije petnaestak godine i u pocetku sam mislila da je to samo išijas. Posljednjih desetak godina sve intenzivniji su moji posjeti lijecnicima, fiijatu, ortopedu, kiroprakticaru itd.
Moja se bolest polako razvijala, no sve se svodilo na fizikalne terapije(koje su mi poneki puta cak i naskodile), uglavnom sve sam cešce ostajala ukocena i uslijedile su sve cešce injekcije i lijekovi, koji su mi naštetili,te sam dobila cir na želucu i jednog dana primivši injekciju voltarena kao i obicno, i penicilina zbog nekih drugih tegoba pala sam u penicilinski šok, te od tada mi se lijecnik više ne usudi dati nit jedno, ni drugo. Posljednih dvije godine kod mene je uznapredovala i osteoporoza.
Naravno, bivalo mi je sve gore i pocela u cesca bolovanja i sve cesce nisam mogla iz kreveta. Mislila sam svejedno da je to isijas, da vucem te pobleme još iz teskog djetinjstva,kada sam bila zlostavljana i odležala godinu dana u bolnici kao dijete sa otvorenim kavernama, no potom su ipak uslijedila snimanja i posjeti neurologu, koji je ustanovio teško oštecenje živaca na obje noge, posebno na desnoj, a prije 2 godine i prvi posjet i neurokirurgu, koji je vidjevši MR rekao da se moram operirati, jer cu s vremenom imati još gorih tegoba i preporucio mi prvi puta u životu toplice, koje su mi odobrene, ali terapija je bila bezuspješna, sedmi dan je došlo do uklještenja, pa su me poslali kuci. Odlazim drugom neurokirurgu, takoreci najpoznatijem u državi i on takodjer preporuca operaciju, na koju sam se odmah i odlucila. Bilo je to prije 15 mjeseci,kada mi je operiranL III i L IV, te diskus hernija/extruzija diska (nisam siguran ima li razlike u ta 2 izraza, na nekim nalazima pise DH, a nekim ED).
Bila sam veoma sretna,jer sam se nakono peracije odmah i ispravila,i uz to veoma zadovoljna sa osobljem bolnice gdje sam provela 15 dana. Cim sam došla kuci osjetila sam da nesto nije u redu, prvo sa ranom, došao je moj lijecnik i izvadio konce (koji su jos u bolnici morali biti izvadjeni!),potom za vikend je sin primjetio nesto s ranom, te pozvao hitnu, doktorica je takodjer nesto vadila i rekla da na mom mjestu ne bi isla u toplice,jer je rana inficirana.Ja sam ipak otisla u toplice, tamo mi je doktorica takodjer izvadila nekakav konac i par dana previjala ranu.
Poceli su i bolovi za koje sam shvatila da nisu samo od zahvata i tako je i danas uz još jedan problem, koji ni danas nisam riješila, iako sam bila više puta u bolnici, no uzrok temperature,koju sam dobila nakon operacije još nije pronadjen (temperaturu od cca 37,5 imam od dana operacije).
U toplicama sam se mucila sa bolovima, primala injekcije, skidali su mi temperaturu i sva terapija koju sam imala bio je led na ranu. Cim sam se vratila javljam se u kliniku na kontrolu, no vracaju me kuci sa preporukom da se uzrok bolova traži dalje, i tada su uslijedili moji mjesecni posjeti na kliniku, sve u nadi da ce me netko ozbiljno shvatiti, no uslijedila su razna snimanja, amblanta za bol, sve više sam gutala zaldiare, no bez rezultata. Više se ne kocim (jer prakticni nista i ne radim i ne krecem se), ali više i ne spavam od bolova, nema pozicije koji mi odgovara za spavanje.
U meduvremenu invalidska komisija me proglašava nesposobnom za rad i šalje u invalidsku mirovinu. Trebala sam ozdraviti i raditi još barem 15 godina, a ne da ostanem bez posla prepuštena sinu, koji se vec toliko vremena brine o meni. Ja ne mogu sjediti, niti stajati u mjestu,a hodanje mi ide samo ako mi sin pomaže da se oslonim. Sa ovim sam se stanjem vec pomirila, no ne mogu zaboraviti svoje višemjesecne posjete Zagrebu sa hitnom pomoci, gdje sam cak tri puta i vracena bez ikakvog pregleda i osigurane zamjene drugog lijecnika.
Jedini koji mi je pomogao na neki nacin bio je doktor Peco Mesud, koji je ortoped u Sisku i ovim putem mu se od srca zahvaljujem na strpljivosti. Nikada me nije pregledao uživo (iako je i to bila opcija, koju za sada nismo realizirali), ali je putem interneta na sva naša pitanja odgovarao, pregledavao SVE nalaze i snimke i preporucio terapiju, koju sam ja i uzela (on, jedini od cca 10 doktora koji su pregledali MR slike, je uocio znakove discitisa i prepisao terapiju!).
U svim tim bolovima i uslijed nerazumijevnja operatera, cak se odlucujem za pregled kod lijecnika iz Izraela u Dubrovniku, no oni mi nisu mogli pomoci, nego su izrazli sumnju u upalu, kao što je to prvi posumnjao spomenuti cijenjeni Dr.Peco. Prilikom posljednjeg pojeta operateru konacno pokazujem njegove nalaze i molim ih da mi pomognu, tada konacno odlucuju namoje veliko zadovoljstvo da me prime i obave diskografiju. Tada me preuzima drugi lijecnik, no nakondesetak dana i obavljenih pretraga šalju me kuci da cekam nalaze i nakon mjesec dana lijecnik me poziva u Zagreb. Sa strepnjoom sam isla, naravno opet s hitnom pomoci, kao i svaki puta do sada,a bilo je najmanje 15 takovih posjeta 350 km. daleko.Ujedno sam osjecala i olakšanje da mi se više kaže mogu li mi pomoci. No,strašno sam se razocarala, lijecnik me nije mogao primiti, pa se vracam kuci. Pokušavam ga dobiti telefonom da budem sigurna hoce li me primiti i kada sam ga dobila ponadala sam se da ce mi na telefon reci sta dalje, no uslijedio je novi sok, opet sam trebala doci osobno i to nedjeljom (?!). Jedva sam uspjela dobiti hitnu pomoc, no vodila me je nada da je to posljednji odlazak i da cu sada saznati sto ce dalje sa mnom. No za vrijeme dvominutnog posjeta lijecniku saznala sam samo da trebam doci na kontrolu za 3 mj.i danas se pitam zašto sam uopce trebala hitno doci (i to nedjeljom!). Takodjer, rekao je "Nisam ja carobnjak" (napominjem da se ovdje radi o drugom doktoru (na istoj klinici)), a ne o uglednom operateru.
Vec polako gubim strpljenje, a uz mene i moj obiteljski lijecnik dajuci mi mjesecno uputnicu sanit. prijevoz za Zagreb i odlazeci tamo uzalud. Obratila sam se telefeonski i pismeno svom operateru, moleci ga da mi pomogne, ako može, a ako ne može da mi to i kaže i da me više ne zovu uzalud u Zagreb, ako mi ne mogu pomoci. Njegov odgovor je bio da on ne radi operaciju koja je meni potrebna (navodno se radi o operaciji stabilizacije tih segmenata), nego drugi doktor i da ce on to dogovoriti i nazvati me. Naravno da me nije nitko nazvao, opet sam ja zvala i konacno mi je receno preko sestre da nemaju sta operirati.
Takodjer, moram napomenuti da su nam izgubili najvaznije stvari (nalaze i slike diskografije), nalaz biopsije (koji je vazan zbog sumnje na discitis), te MR slike. Nakon nekoliko telefonski poziva i obecanja da ce nam nalazi "SUTRA" biti poslani, obratili smo im se pismeno te smo rekli da cemo biti prisiljeni obratiti se Ministarstvu i/ili Komori (ne znam ni tko je zaduzen da njih kontrolira), te su nam nakon toga poslali sve izgubljene dokumente. No, nalazi biopsije su dosli bez ziga i potpisa, sto nas lijecnih opce prakse nije htio ni pogledati, te smo sada nalaze vratili i zahtijevali iste ovjerene, jer sumnjamo u njihovu tocnost.
Nakon svih muka i problema odlucujem da cu se obratiti drugom lijecniku i zatvoriti vrata te bolnice, jer ocito da to nikuda ne vodi.
Sada cekam novi MR i idem drugome lijecniku i ujedno se i njemu od srca unaprijed zahvaljujem sto ce me primiti i pregledati. Napominjem da sam ja tip osobe koja uvijek ide istom lijecniku, no ovoga puta mom je strpljenju kraj, primorana sam uraditi ono što ne cinim inace.
Najvazniji detalji:
Dijagnoza: Extrusio disci i.v. LIII-IV 1.dex.
Operacija: Interlaminectomia LIII-IV dex., Ablatio disci i.v., Foraminotomia radicis L4 dex. (11. mj. 2007.)
Napomena: za sada nisam dobio odobrenje da spominjem imena lijecnika. Trenutno cekam da se neke stvari rijese te cu svakoga (ukljucujuci i sebe) imenovati.
|
